Zašto se uvijek vraćamo zadrugama?

Lijepe riječi o zadrugarstvu ne treba tražiti od entuzijasta – dovoljno je za početak otvoriti Zakon o zadrugama. Zakonska definicija zadruge i u nju upisane zadružne vrijednosti i načela, u inače u mnogočemu manjkavom zakonu, slikaju rijetko lijepu sliku kolektivnog djelovanja i podsjećaju na to da su dobra ekonomija i odgovorno društvo nešto što je moguće odabrati.

Članak 1. tako objašnjava da je zadruga društvo kojim upravljaju njezini članovi koji kroz zajedništvo i uzajamnu pomoć ostvaruju pojedinačne i zajedničke potrebe, interese i ciljeve zbog kojih su se udružili.

Članak 2. navodi da se zadruga temelji na zadružnim vrijednostima samopomoći, odgovornosti, demokratičnosti, ravnopravnosti, pravičnosti i solidarnosti te moralnim vrednotama poštenja, otvorenosti, društvene odgovornosti i skrbi za druge, a odnosi među članovima uređuju na zadružnim načelima: otvorenom članstvu, nadzoru i odlučivanju od strane članova, oslanjanju na resurse i rad članova, širenju znanja o zadrugarstvu, suradnji među zadrugama, brizi za zajednicu.

Zadruga kao biznis

Zadruga se može baviti bilo kojom djelatnošću ali, za razliku od trgovačkih društava, nije društvo kapitala nego društvo osoba u kojem bez obzira na visinu uloga vrijedi pravilo jedan član = jedan glas.

Za razliku od udruge koja je po definiciji neprofitna, zadruga to može biti i eventualni višak prihoda ulagati u projekte i inicijative koje su u skladu s ciljevima radi kojih je osnovana. Čak i profitna zadruga 20% profita mora investirati, a 5% stavljati u pričuve.

Članovi udruživanjem svakako štede a potencijalno i kapitaliziraju, ali ne radi profita za vlasnika, kojeg zadruga nema, već radi poboljšanja uvjeta i standarda – radi kontinuirane izgradnje zajedničke infrastrukture članova na korist članova, zadruge i lokalne zajednice.

U ekonomskom smislu, prednost zadruga najlakše je dočarati kroz omjer troška i iskoristivosti opreme. Ako se udružite s još devet zadrugara s kojima zajedno nabavljate opremu koja vam je neophodna ali potrebna samo povremeno, imat ćete 10% troška za 100% iskoristivosti opreme. Ako kao mali gospodarski subjekt na tržištu nastupate i opremu nabavljate sami, taj će se omjer obrnuti i imat ćete 100% iskoristivosti za 10% troška.

Međutim, to je samo jedna od prednosti. Zadruge su otpornije na krize zbog velikog društvenog kapitala; solidarnosti i podjele rizika. Imaju jednostavne procedure upisa i ispisa, nude okvir za razmjene znanja, usluga i podrške, interno financiranje projekata, pripadnost temeljenu na aktivnostima i vrijednostima, kao i individualni doprinos zajedničkom cilju prema interesima i mogućnostima, bez prisile. Temelje se na stvarnim potrebama i nude stvarna rješenja koja na te potrebe odgovaraju izravno i dugoročno.

Zadruge u povijesti

Prve zadruge u Europi počinju se osnivati sredinom 19. stoljeća kada se položaj radnika i seljaka pogoršava s razvojem industrijskog kapitalizma.

Prva zadruga u svijetu osnovana je u Engleskoj 1844. kao potrošačka zadruga – vrsta zadruge o kojoj je sada u vrijeme nekontroliranog rasta cijena robe široke potrošnje posebno važno govoriti.

U Hrvatskoj su se u zadrugu prvi udružili obrtnici u Pitomači 1862. godine, a u Dalmaciji su zadruge radi kupovine jedrenjaka kojim bi mogle samostalno prevoziti svoje proizvode 1907. osnovale Zadružni savez.

Zadruge na “Zapadu”

Iako je ovaj oblik udruživanja nastao iz potrebe za ublažavanjem posljedica koncentracije kapitala, zadružni model danas na kapitalističkom zapadu, između ostalog, uspješno koriste i banke i multinacionalne tvrtke. Zadruge ne zaziru od profita, ali ne koriste ga kao cilj već kao sredstvo za ostvarivanje neposrednog cilja i ispunjavanja stvarnih potreba članova.

Ujedinjeni narodi proglasili su 2025. godinu Svjetskom godinom zadruga, kako navode, radi podizanja svijesti javnosti o neprocjenjivim doprinosima zadruga smanjenju siromaštva, stvaranju radnih mjesta i društvenoj integraciji.

Širom svijeta, zadruge su prepoznate kao posebno stabilan model poslovanja u koji i banke rado ulažu, posebno u Francuskoj, Finskoj, Švicarskoj, Austriji, Italiji, Novom Zelandu… Na razini Europske unije, svaki peti stanovnik član je neke zadruge.

Zadruge u Hrvatskoj

Prema posljednjim dostupnim podacima, u Hrvatskoj je to slučaj za svakog 220. stanovnika. Zadruge su ozbiljno neprepoznate od građana kao dostupan, a od institucija kao valjan i održiv poslovni model.

Rezultat su kontinuirane administrative bitke, pogotovo s financijskim institucijama, kao i česta isključenost s popisa prihvatljivih prijavitelja za potpore, javne pozive itd., dok su u javnosti ideološki stigmatizirane i predstavljane kao zastarjeli i nerelevantan model udruživanja.

Neprepoznatost doprinosa zadruga uključivosti i održivom razvoju lokalnih zajednica u Hrvatskoj posebno se štetno ogledaju u sljedećim bizarnostima:

Ako ste član zadruge i ostanete bez posla, trebat ćete se iščlaniti iz zadruge od koje ne ostvarujete nikakve prihode da biste ostvarivali prihode za nezaposlene od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
Zadruge koje zapošljavaju osobe s invaliditetom ne mogu dobiti status, a time ni prava, zaštitnih i integrativnih radionica kao što to mogu trgovačka društva unatoč tome što su socijalne zadruge najčešći poslodavci osobama s invaliditetom.
Štoviše, zadružni oblik poslovanja uopće nije prepoznat u Zakonu o radu.

Za posebno dobar primjer mrtvog slova na papiru, pogledajte Članak 5. Zakona o zadrugama imajući na umu gore navedeno: “Država, lokalna i područna (regionalna) samouprava potiču razvoj zadrugarstva mjerama ekonomske i socijalne politike te drugim mjerama unapređenja razvoja zadruga i zadružnog sustava.”

Za usporedbu, u većini drugih zemalja EU, zadruge imaju pravo na porezne olakšice i potpore za opću društvenu vrijednost i doprinos zajednici.

Danas je Hrvatska jedina europska država koja nema krovnu zadružnu organizaciju, što znači da nitko institucionalno ne zagovara interese zadruga iako one imaju najveći potencijal za transformaciju prema ekonomiji održivosti.

Zadruge u budućnosti

Unatoč prepuštenosti samom sebi unutar nezahvalnog sustava, zadružni sektor uspijeva raditi pomake:

Transformira se kroz novoosnivane, progresivne zadruge u različitim sektorima – među njima su energetika, stanovanje, financijske usluge, IT usluge, arhitektura, građevinarstvo, ekološka proizvodnja hrane itd.
U Hrvatskoj su osnovane tri Europske zadruge registrirane u skladu s pravom EU-a.
Jedinice lokalne samouprave počinju prepoznavati stambene zadruge kao model priuštivog stanovanja.
Odozdo se pokreće inicijativa za novu nacionalnu zadružnu udrugu.

Prelazak na važnost održivog, lokalno usmjerenog razvoja mogao bi biti jedan od velikih pokretača modela suradnje, posebno u sektorima proizvodnje hrane, energetike, zdravstva, obrazovanja i stanovanja.

Dobrih primjera ne nedostaje i za “poslovni model budućnosti” ne trebamo tražiti puno dalje od zadružnog, pri čemu uvijek ima prostora za unaprjeđivanje i unutarnjih i vanjskih suradnji.

U čemu je kvaka?

Hijerarhijski sustavi uče nas da se oslanjamo na ono što mu je u interesu dati, a nagrađuje one koji dijele i pristaju na njegove najštetnije odlike. U zadrugama se oslanjamo jedni na druge. To uključuje i odgovornosti i nagrade na koje većina nas nije navikla.

Iako u svakoj ostvarenoj, a pogotovo demokratičnoj zajednici dolazi do neslaganja u čije je dugoročno rješavanje također potrebno ulagati kapacitete ako ne i resurse, zadruge, barem u Hrvatskoj, nesrazmjeno često destabiliziraju vanjski, a ne unutarnji faktori – među rijetkim su nedostatak iskustva sa zadružnim upravljanjem, uz nerazumijevanje samih postavki ovog modela udruživanja koji zbog utemeljenosti u suradnji i zajedništvu ipak nije za svakoga.

Onima koji se u zadrugarstvu pronalaze moglo bi biti zanimljivo da se ove godine u Puli ponovno održava međunarodna Ljetna škola zadružnog prava koja istražuje odnos zadružnog prava, zadružnog identiteta i održivog razvoja. Školu organiziraju Međunarodni centar za zadružno upravljanje kanadskog sveučilišta Saint Mary’s i Međunarodni zadružni savez, a ovdje možete pročitati više i prijaviti se.