Zadruga kao financijski instrument?

Zadruge su u Hrvatskoj vrlo rijedak i slabo poznat oblik poslovnog udruživanja. Ljudi ih često miješaju s udrugama ili jednostavno smatraju da se radi o nečemu zastarjelom i neprimjenjivom u modernom životu.

Istina je upravo suprotna – zadruge su poslovni subjekti koji su, za razliku od drugih trgovačkih društava, društva osoba, a ne društva kapitala.

To znači da se zadruge mogu baviti bilo kojom poslovnom aktivnošću, ali za razliku od klasičnih d.o.o. i d.d. društava, zadruge nemaju vlasnika nego članove zadruge koji zadrugom upravljaju demokratski na principu jedan član = jedan glas, neovisno o financijskoj snazi pojedinog člana zadruge.

Zašto su zadruge posebne?

Zadruge omogućavaju malima da se udruže i da na tržištu nastupaju zajednički te na taj način budu konkurentni velikim igračima.

U svijetu je više od 3 milijuna zadruga koje zapošljavaju preko 280 milijuna ljudi, a svaki 8. stanovnik svijeta član je neke zadruge.
U EU je svaki 5. stanovnik član neke od zadruga.
U Francuskoj je više od 50% bankarskog sektora u vlasništvu građana kroz zadruge, u Nizozemskoj i Njemačkoj veliki broj ljudi živi u stambenim zadrugama, a isto tako se ¾ austrijske i nizozemske poljoprivredne proizvodnje odvija kroz zadružno udruživanje.
Čak 70% maloprodaje u Švicarskoj odvija se kroz dvije zadruge sa stotinama tisuća članova – MIGROS i Coop.

Zadruge u različitim sektorima

Danas su zadruge prisutne u svim sektorima:
od IT industrije, arhitekture, inovacija i istraživanja, novinarstva, a odnedavno imamo i prvu zadružnu željezničku kompaniju koja uvodi noćne željezničke linije diljem Europe.

Sedam zadružnih načela

Zadruge diljem svijeta u svom radu slijede ovih 7 zadružnih načela:

1. dobrovoljno i otvoreno članstvo

2. demokratsko upravljanje članova

3. gospodarsko sudjelovanje članova

4. samostalnost i neovisnost zadruga

5. obrazovanje, osposobljavanje i informiranje

6. suradnja među zadrugama

7. briga o zajednici

Poslovna logika zadruge

Poslovna logika zadruge drugačija je od poslovne logike klasičnih trgovačkih društava.
Dok klasični kapitalistički poduzetnici žele uz minimalni angažman kapitala ostvariti maksimalan profit, zadruge žele maksimizirati svoju akumulaciju kapitala kako bi tim kapitalom izgradile zajedničku infrastrukturu koja će dugoročno stvarati novu vrijednost članovima i biti otporna na tržišne poremećaje.

Primjer:
Klasična sirana želi minimalnu otkupnu cijenu mlijeka kako bi ostvarila maksimalan profit.
Zadružna sirana u vlasništvu malih mljekara želi maksimalnu otkupnu cijenu mlijeka kako bi najveći dio dodatne vrijednosti prenijela proizvođaču mlijeka i time mu osigurala veće prihode i bolju kvalitetu života.
Društvena korist zadružne sirane stoga je veća nego društvena korist sirane privatnog poduzetnika.
Ova se logika može primijeniti na bilo koji tip zadruge.

Zadruga kao kolektivni investicijski instrument

Kao što vidimo iz prethodno navedenog, zadruga je sama po sebi kolektivni investicijski instrument.
Članovi se udružuju kako bi zajednički investirali u projekt od kojeg će imati gospodarsku ili društvenu korist.

Primjeri:

• energetske zadruge ulažu u proizvodnju električne energije

• stambene zadruge ulažu u zajedničke priuštive stambene prostore

• maslinarske zadruge ulažu u infrastrukturu za prešanje, skladištenje i prodaju maslina
  …ili kao instrument uzajamnog ulaganja u projekte drugih članova zadruge.

Granice i ograničenja

To što je zadruga sama po sebi investicijski instrument ne znači da se mehanizam zadruge može koristiti za bilo kakav tip investicije.

Već sami pogled na ranije spomenutih 7 zadružnih načela govori da je zadruga prirodan investicijski instrument u projekte i aktivnosti koje su vezane uz poslovne aktivnosti i izravan interes članova zadruge. Međutim, zadruga kao pravni oblik nije zamišljena niti namijenjena ulaganjima u tržišne instrumente.

Iako se zadruga teoretski može registrirati za posredovanje u tržišnim ulaganjima, to nije svrha u skladu sa 7 zadružnih načela niti s izvorišnim konceptom zadruge.

Ako bi se zadruga željela koristiti kao instrument za tržišna ulaganja, morala bi proći istu proceduru licenciranja i izdavanja dozvole od financijskog regulatora kao i bilo koji drugi pravni oblik. Tek nakon dobivanja odgovarajuće licence, zadruga bi teoretski mogla javno pozivati i nečlanove zadruge da se učlane u svrhu investiranja.
Međutim, čak ni tada ne bi mogla pozivati na investiranje u najrizičnije financijske instrumente kao što su hedge fondovi, OTC instrumenti s polugom (FX, CFD, kripto derivativi i sl.).

Zadruga kao čuvar lokalne vrijednosti

Ako se vratimo na inicijalne postavke i smisao zadruge – zadržavanje imovine i dodane vrijednosti u lokalnoj zajednici – vidimo da je zadruga dizajnirana da bude neekstrakcijski gospodarski subjekt koji služi za odgovorno upravljanje i oplemenjivanje resursa i imovine lokalne zajednice.

Spekulativni ekstrakcijski financijski instrumenti koji funkcioniraju na principu nulte sume i ne stvaraju nikakvu dodanu vrijednost nisu sukladni vrijednosnom sustavu zadruga i ne bi trebali biti vezani uz njih.

Zaključak

Zadruge mogu ✅:

• investirati u projekte koji su od zajedničkog interesa članova zadruge

• investirati u projekte članova zadruge

• investirati u izgradnju zajedničke infrastrukture

• investirati u vrijednosnice poduzeća kojima je zadruga suvlasnik

Zadruge ne mogu ❌:

• raditi javne pozive na ulaganja

• održavati investicijske prezentacije

• baviti se spekulativnim i općenito tržišnim ulaganjima