Svilarstvo je u 19. stoljeću bila važna privredna grana u Hrvatskoj. Bilo je i poveznica među regijama, spajajući centre koji su imali proizvodnju svile, kao što su Bjelovar – Đurđevac – Osijek.
U gradu Đurđevcu se u prošlom stoljeću uzgajao dudov svilac iz čijih čahura su se vadile svilene niti i slale dalje na preradu.
Đurđevački župnik, Franjo Milinković, zabilježio je 1824.godine u župnoj spomenici da je svilana bila smještena upravo u dvorištu Staroga grada. Sve to, bilo je, dio projekta Puta svile koji je u prošlosti povezivao istok i Europu, a jedan krak toga puta vodio je upravo kroz našu Podravinu iliti točnije, sam grad Đurđevac.
Put je to, koji zainteresirane zemlje istoka žele ponovno oživjeti, a ista želja tinja i u srcu naše članice, gđe. Katice Blažok, koja se bavi oslikavanjem svile.
Riječ je o eko maramama, šalovima, kravatama na koje prenosi svoju zadivljenost prirodom te ljepotu krajolika.
Priroda kao najveća učiteljica, a ljubav prema zavičaju iskrena motivacija. Njene proizvode možete pronaći na ZEF webshopu: https://shop.zef.hr/partner/domaca-radinost-katica-blazok
Katica je odlučila s nama podijeliti svoju priču. :)
Ispričajte nam kako je svilena priča pod vašim krovom zapravo započela? Da li vas je na to nagnala đurđevečka povijest povezana sa svilarstvom ili je ljubav prema svili oduvijek bila prisutna u vašem životu?
Moja priča o svili počela je idejom koja se rodila kad sam promišljala kako u nedostatku radnih mjesta doći do prihoda za žensku populaciju na našem području. Naime, proučavajući tekstove o samim počecima uzgoja dudovog svilca došla sam do zanimljivih podataka. Ljudi su se u ovim krajevima intenzivno bavili svilarstvom za vrijeme Vojne krajine iz ekonomskih razloga. Ono je graničarima bilo nametnuto od strane vojne vlasti koja je uz mala ulaganja dobivala poprilične prihode, a naše žene, djeca i starci osigurali su prihode za preživljavanje, obzirom da su radno sposobni muškarci bili u službi vojske.
Kažu da se povijest ponavlja, ali i da je ona učiteljica života. S obzirom na to da naši građani izražavaju zadovoljstvo svim što se u zadnje vrijeme događa u Đurđevcu, ali i potrebu za ostvarenjem većih prihoda, palo mi je napamet da se svi, naročito žene, prema vlastitim mogućnostima uključimo kako bi prihode ostvarili. Priča o svili je prekrasna priča, temeljena na povijesnim događajima, ona je naša, đurđevečka, treba je samo oživjeti i uključiti u stvarni život.
Nedavno ste organizirali i izložbu u gradu Đurđevcu gdje ste izložili svoje radove. Kako je prošla izložba te koji su bili dojmovi? Pričajte nam o Đurđevačkom Klubu žena „OKO, SRCE, RUKA“ čiji su radovi također bili ondje izloženi.
Klub žena Đurđevac (pretežito žene različitih dobi i svih razina edukacije - od 20-92. godine) osnovale smo kako bi razgovorima, radionicama, mentorskim savjetima i druženju našle svoj autorski put. Nemamo pretenziju konkurirati umjetnicima, već objektima koji najbliže po definiciji idu u primijenjenu umjetnost i obrte, želimo sačuvati dijelove tradicije tipične za naš zavičaj.
Jedna grupa se okupila oko ukrašavanja svile evocirajući tako period kad se u Đurđevcu uzgajao dudov svilac i razvijalo svilarstvo u doba Vojne krajine. U današnje doba slikanje na svili svojevrsni je naklon tim majstoricama igle i konca, koje su i u najtežim vremenima znale kako je važno biti u dodiru s ljepotom, koja potiče i razvija sveukupnu duševnost. Pored svile, pretežiti su materijali tkanice, platno, luščinje, glina, drvo, kanvas i boje, - dakle sve čega se ženska ruka dohvati da bi u trenutku nadahnuća stvorila nešto lijepo, novo i neponovljivo.
Od 18. - 28. travnja organizirale smo "OKO, SRCE, RUKA" vrlo uspješnu izložbu naših radova, kojom smo željele pokazati ljepotu različitosti nastalu slobodom stvaranja koju su izlagačice pokazale tretiranjem različitih materijala u rasponu od keramike, kaligrafije, prebora, tkanja i vezova, crtanih mandala, slika na svili i ostalih izložaka iz ruku 20-tak izlagačica.
Naša nakana i želja je iznjedriti izvorni đurđevečki suvenir po kojemu bi naš grad još više dobio na atraktivnosti turističke ponude.
Spomenuli ste mi da imate želju ponovno u Đurđevcu oživiti nekadašnji uzgoj dudovog svilca, da ste to već laganim koracima i započeli. U kojoj je fazi cijela priča trenutno?
Pošto je uzgoj dudovog svilca dugotrajniji i zahtjevan proces mi za sada nismo u mogućnosti oživjeti cijeli proces proizvodnje, pa smo u tu svrhu zasadili drvored duda u ulici gdje su one rasle u prošlom stoljeću i čijim lišćem su se hranile ličinke dudovog svilca.
O svili najčešće mislimo kao o skupoj tkanini koja predstavlja mekoću i luksuz, zaboravljajući često na brojne prednosti i koristi koje ona nosi sa sobom. Kao netko tko je dio svilene priče dugi niz godina, zašto biste nekome preporučili upravo svilu?
Moja osobna želja je kroz kreativni rad na svili vratiti želju za nošenjem ovog zdravog i prekrasnog materijala u poplavi umjetnih, koji našoj koži ne daju da diše. Aminokiseline od kojih je načinjena svila ne iritiraju, štoviše vrlo su ugodne za kožu. Svila je 100 % prirodna tkanina, a zbog svoje posebne strukture proteina svila je najbolji izbor za alergične. Naime, ispod nje koža i dalje "diše".
Proces obrade čahura u svilene niti je nježan, pa se očuva i velik dio zaštitnih tvari koje su tu i kad kupite svileni komad odjeće.
Niti koje proizvodi dudov svilac, finoćom nadmašuju druge materijale. Zbog prirodnih svojstava reguliranja temperature svila će spriječiti preznojavanje ili pothlađivanje. Zanimljivo je da neovisno o vanjskoj temperaturi , bilo toplo ili hladno, svila pruža odličnu izolaciju. U svili je toplo u zimi, a ugodno hladno ljeti.
Zbog navedenih svojstava smatra se naročito prikladnom za sve koje muče: ekcem, osjetljiva koža, alergični osip, upalna stanja kože te osjetljivost kože nakon kemoterapija i kirurških zahvata.
Svila se može oslikavati raznim tehnikama i bojama, poznavajući vaš rad, rekla bih da se u priči krije još jedna posebnost koja, uz sve već gore navedeno, daje još jednu dodanu vrijednost vašem oslikavanju. Biste li za naše čitatelje otkrili od kud dobivate boje kojom oslikavate svoje marame i šalove? 😊
Da, prirodna svila, za razliku od umjetnih vlakana ima pozitivne i negativne ione, što znači da se tkanina može dobro obojiti praktički bilo kojom vrstom boje.
Zagovornik sam zdravog života na svim poljima pa sam osmislila svoje EKO marame i šalove iz najtanjih niti muslin svile koje bojim eko bojama iz vlastitog eko vrta.
Dobivam ih iz voća, povrća začina i latica cvijeća: jagode, aronije, ribizla, cikle, mrkve, kupusa, najfinijih podravskih crnih vina, kurkume, latica maslačka, ruže, rosopasa, kamelije, ljuske oraha, kave.........) te tako dobivam na posebnosti i neponovljivosti boja, a svaki uradak je UNIKAT. Ujedno tako svojim Podravcima prenosim djelić njihove Podravine u kojem god se dijelu svijeta nalazili.
Kreativan rad na svili pomaže mi da iz podsvijesti izvučem sve one lijepe slike koje sam upila u djetinjstvu i najljepšim razdobljima života, pa prenoseći ih na fine svilene niti još jedanput ponovno uživam u njima.
Svila je često puta bila i ostala inspiracija umjetnicima.
Zato evo za kraj moje priče o svili pjesma naše književnice Božice Jelušić:
SVILEN ROBČEC
Dudov svilec svilu je opredal:
Nit je zišla treptava i mehka,
Celi svet je otem pripovedal,
Kak je svila ko dihanje lehka.
Gda su dekle svilu v roke zele,
Blesnul nasmeh kak liker vu flaši
Se je lepo kaj su na se dele:
Svilne bluze i rupci svilnaši.
Dva se sunca prelevaju v svili:
Jedno zorom,drugo k navečerju.
Bistrom joku i srce se mili
Plavo nebo, kaj leče k bezmerju.
Robčec drobni koj se v žepu skrije:
Svila bela i roza i plava.
Sitno slovo znutra se našije,
koje dragom vernost obečava!
Starom dudu grane se obese,
Kruta briga z remenom opaše.
Ali sila senje nam donese,
I vu njima kraljevstvo je naše!
Vrčak v suncu nebu se osušil,
Med života našle budu čmele.
Nikdar nebu zviranjek presušil,
I na svili farbe budu cvele!